Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju praznik prenosa moštiju Svetog Georgija, u narodu duboko ukorenjen i poznat kao Đurđic. Sveti Georgije jedan je od najpoštovanijih svetitelja u srpskom narodu, a praznuje se dva puta godišnje – 16. novembra kao Đurđic i 6. maja kao Đurđevdan.
Molitva Svetom Velikomučeniku Georgiju
Muke strašne izbegao nije, divni Velikomučenik Sveti Georgije. Sve zemaljsko on prezre i odreče, da Carstvo Nebesko večno steče. Videlo je u tami što nam svima sija, slava divnog Velikomučenika Georgija. Duša naša smerno blagodari, zastupnika takvog što nam Bog podari. Svakom ko pomoć i spas od njega zatraži, ime svetoga ljubav i veru osnaži. Zato se tebi u muci molimo, i tvoje pomoći vapijući prosimo. Usliši i sada molbe naše nevoljne, molitve primi skromne, dragovoljne. Neka zastupništvo tvoje za nas ne bledi, ne ostavi nas u nevolji i bedi. Čuj glas napaćenog našeg roda, seti se srpskoga naroda. Da nam dušman više ne preti, pomozi nam Georgije Sveti.
Narodna verovanja i vremenska prognoza
Prema starom narodnom verovanju, period od 16. do 24. novembra predstavlja pokazatelj kakva nas zima očekuje. Ukoliko ovi dani budu magloviti, zima će biti promenljiva i blaga, dok vedro vreme najavljuje oštru zimu sa dosta mraza.
Takođe, u narodu postoje strogi običaji koji se vezuju za ovaj period:
- U danima od 16. do 24. novembra veruje se da se ništa ne daje iz kuće, ne prede se vuna i ne obavljaju se kućni poslovi teške ruke.
- Žene tradicionalno ne rade ručne poslove, a veruje se i da bi zanatlije poput krojača i obućara trebalo da odmaraju.
- U pojedinim krajevima neguju se specifični stari običaji, poput prinošenja simbola i poštovanja nepisanih pravila kako bi dom bio zaštićen od nedaća.
Stradanje i ikonografija Svetog Georgija
Sveti Georgije se u pravoslavnoj crkvi pominje kao velikomučenik i neustrašivi borac za hrišćanstvo. Kao Hristov vojnik odbio je poslušnost caru Dioklecijanu, velikom progonitelju hrišćana, i mučenički postradao 303. godine nakon što je otvoreno stao u odbranu svoje vere.
Na pravoslavnim ikonama i srednjovekovnim freskama Sveti Đorđe se često prikazuje kao mladi vitez na konju koji krstastim mačem ubija aždaju – simbol paganske vere i zla, dok se na prazničnim ikonama predstavlja i kao pešak sa kopljem ili mačem, zauzimajući prvo mesto među svetim ratnicima.
juzno.rs


